Dnevna destinacija sa pozitivnom IT energijom
Blog post od Blogowski stavljen u kategoriji Edukacija, Novinarsto.
Tekst je tagovan pod: Internet, manifest, Novinarstvo
Grupa od 15tak nemačkih novinara i blogera aktivista (pogledati kraj blog posta) je 07/09 ove godine objavila Internet-Manifest na nemačkom jeziku. Radi se o budućnosti online novinarstva u 17 tačaka. U trenutku pisanja ovog blog posta, posle samo osam dana od objavljivanja, već je preveden na 15 jezika. Ovo je njegov prevod na srpsko-hrvatski jezik.

Internet proizvodi različite javne sfere, različite uslove trgovine i prenosi veštine različitih kultura. Umesto što je ignorišu ili izazivaju, mediji moraju prilagoditi svoje radne metode današnjoj tehnološkoj stvarnosti. Njihova je dužnost da na temelju dostupne tehnologije razviju najbolji mogući oblik novinarstva. Ovo uključuje nove novinarske proizvode i metode.
Web preuređuje postojeću medijsku strukturu nadilazeći njene bivše granice i oligopole. Objavljivanje i širenje medijskih sadržaja više nisu vezani za velike investicije. Novinarska samosvesnost se, na sreću, leči od svoje “zaštićenosti visokim zidom”. Sve što ostaje je kvalitet novinarstva po kome se novinarstvo razlikuje od obične objave.
Web-bazirane platforme poput društvenih mreža, Wikipedije ili YouTube su postale deo svakodnevnog života za većinu ljudi u zapadnom svetu. Dostupni su kao telefon ili televizija. Ako medijske kuće žele da i dalje da postoje, moraju razumeti način života današnjih korisnika i prihvatiti njihove forme komunikacije. To uključuje i osnovne oblike društvene komunikacije: slušanje i odgovaranje, takođe poznate i kao dijalog.
Otvorena arhitektura interneta predstavlja osnovni IT zakon društva koje komunicira digitalno, i posledično, zakon novinarstva. Neće biti modifikovan radi zaštite posebnih komercijalnih ili političkih ciljeva, često skrivenih iza lažnih javnih interesa. Bez obzira kako se to radi, blokiranje pristupa internetu ugrožava slobodan protok informacija i kvari naše osnovno pravo da samostalno određujemo nivo informacija.
Zbog neodgovarajuće tehnologije, medijske kuće, istraživački centri, javne ustanove i druge organizacije su sve do sada sastavljale i razvrstavale svetske informacije. Danas svaki građanin može postaviti svoj lični filter vesti dok pretraživači ulaze u ranije nepoznato, neverovatno bogatstvo informacija. Danas se pojedinci mogu informisati bolje nego ikada pre.
Putem Interneta, novinarstvo može ispuniti svoju društveno-obrazovnu ulogu na novi način. To uključuje predstavljanje informacija kao stalno promenljiv, neprekidan proces; gubitak nepromenljivosti štampanih medija je korist. Onima koji žele da opstanu u tom novom svetu informacija su potrebni novi idealizam, nove novinarske ideje i osjećaj zadovoljstva u iskorišćavanju ovih novih mogućnosti.
Linkovi su veze. Mi znamo jedni druge preko veza. Oni koji ih ne koriste isključuju sebe iz društvenog diskursa. To takođe važi i za web stranice tradicionalnih medijskih kuća.
Pretraživači i agregatori unapređuju kvalitet novinarstva: oni podstiču mogućnost pronalaženja izuzetnih sadržaja na dugoročnoj osnovi te su tako sastavni deo nove, umrežene javne sfere. Reference kroz linkove i citate, posebno uključujući one koje su bez odobrenja ili čak naknade pokretača, čine samu kulturu umreženog društvenog diskursa. Oni svakako zaslužuju zaštitu.
Demokratija uspeva na učešću i slobodi informacija. Prenos političke rasprave iz tradicionalnih medija na Internet i širenje rasprave uključujući aktivno učešće javnosti jeste jedan od novih zadataka novinarstva.
Član 5. nemačkog Ustava ne obuhvata zaštitna prava za zanimanja ili tehnički tradicionalne poslovne modele. Internet nadjačava tehnološke granice između amatera i profesionalaca. To je razlog zašto privilegiju slobode štampe mora imati svako ko može pridoneti ispunjenju novinarskih dužnosti. Kvalitativno govoreći, ne bi trebalo praviti diferencijaciju između plaćenog i neplaćenog, nego između dobrog i lošeg novinarstvo.
Nekada davno, institucijama poput crkve je bila važnija vlast nago lična svest. Kada su izumljene štamparske mašine, te institucije su upozoravale na necenzurisanu poplavu informacija. S druge strane su bili pisci pamfleta, enciklopedisti i novinari koji su dokazali da više informacija dovodi do više slobode, kako za pojedinca tako i za društvo u celini. Do današnjeg dana se u tom pogledu ništa nije promijenilo.
Sa novinarskim sadržajem se na Internetu može zaraditi novac. Već danas za to postoje mnogi primeri. Ipak, zbog toga što je Internet žestoko konkurentan, poslovni modeli moraju biti prilagođeni strukturi neta. Niko ne bi trebao da pokušava da se sakrije od ove osnovne adaptacije putem stvaranja uslova usmerenih na očuvanje statusa quo. Novinarstvu je potrebno otvoreno takmičenje za najbolje rešenje refinansiranja na internetu, uz hrabrost da investiraju u raznolike implementacije ovih rešenja.
Autorska prava su temelj organizacije informacija na Internetu. Prava stvaralaca da odlučuju o vrsti i opsegu širenja njihovog sadržaja, važe i na netu. U isto vreme, autorska prava ne smeju biti iskorištavana kao poluga radi osiguranja zastarelih zaliha mehanizama i ne smeju isključivati nove modele distribucije ili modele licenci. Vlasništvo podrazumeva obaveze.
Novinarske on-line usluge finansiranja putem oglasa nude sadržaje u zamenu za pull-efekat. Vreme čitaoca, gledaoca ili slušaoca je dragoceno. U industriji novinarstva, ova korelacija je uvek bila jedno od osnovnih načela finansiranja. Treba napraviti i testirati druge oblike refinansiranja koji će biti novinarski opravdani.
Internet podiže novinarstvo na novi kvalitativni nivo. Tekst, zvuk i slike koji su online, više ne moraju biti prolazni. Oni ostaju dostupni, tako gradeći arhivu savremene istorije. Novinarstvo mora uzeti u obzir razvoj informacija, njegovo značenje i greške, odnosno, mora priznati svoje greške i ispraviti ih na transparentan način.
Internet razotkriva homogene gomile proizvoda. Samo će izvrsne, verodostojne i izuzetne stvari, moći da obezbede vernu klijentelu na duže staze. Zahtevi korisnika su se povećali. Te zahteve novinarstvo mora ispuniti i mora se pridržavati svojih vlastitih, redovno adaptiranih načela.
Web stvara infrastrukturu za društvenu razmenu koja je superiornija od masovnih medija 20. veka: kada se dvoumite, “generacija Wikipedije” je sposobna da proceni verodostojnost izvora, prateći vesti do njihovog originalnog izvora, istraživanjem, proverom i procenom – samostalno ili kao deo grupnog truda. Novinari koji se brecaju na ovo i nisu voljni da poštuju ove veštine se ne uzimaju za ozbiljno od strane korisnika Interneta. I to s pravom. Internet omogućava da se direktno komunicira sa onima koji su nekada bili poznati kao primaoci – čitaoci, slušaoci i gledaoci – i da se iskoristi njihovo znanje. Nisu nam potrebni novinari koji sve znaju, nego oni koji komuniciraju i istražuju.
Autori teksta: Markus Beckedahl, Mercedes Bunz, Julius Endert, Johnny Haeusler, Thomas Knüwer, Sascha Lobo, Robin Meyer-Lucht, Wolfgang Michal, Stefan Niggemeier, Kathrin Passig, Janko Röttgers, Peter Schink, Mario Sixtus, Peter Stawowy, Fiete Stegers.
Prevod teksta sa engleskog jezika je uradila Sanja Rastovac kojoj se i ovim putem zahvaljujem.
Ceo sadržaj na ovom blogu je vlasništvo Blogowski.eu ukoliko nije drugačije napisano. Njegovo preuzimanje je uslovljeno Creative Commons 3.0 licencom. Što znači da možete umnožavati, distribuirati i javno saopštavati delo, ali samo pod uslovom:
Ukoliko želite koristiti sadržaj za druge svrhe, možete me kontaktirati da se dogovorimo. Za svako neovlašćeno korišćenje sadržaja rizikujete da budete sudski gonjeni.
15 komentara
Izuzetan tekst, dotiče se moje omiljene teme u poslednje vreme – tržišnih struktura na internetu kada govori o džepnom medijskom carstvu i kako je vreme oligopola u medijskoj sferi prošlo (barem na internetu, a internet potiskuje postepeno i ostale medije kao izvor informacija).
Ovo je žestoko, precizno, konzistentno i beskompromisno viđenje jednog novog doba. Iako za moj ukus sa određenim manjkom razumevanja za klasičnu štampu „nepromenljivog sadržaja“, manifest, kao vruća jutarnja kafa, pošteno trezni nesrećnike zarobljene u tradicionalnom svetu „gospodara istine,“ tako karakterističnom za 20. vek. Zato je, prividno ću protivrečiti sebi, i trebao ispasti tako pozicioniran i oštar.
Uz malu „lokalizaciju“ na domaće (još nesrećnije) prilike, tekst bi trebalo poslati na adrese svih klasičnih medija. Ovo je nešto poput manifesta novog medijskog doba, apologija informativne slobode i slobode uopšte.
Ovo je poslednja prilika da, iz jedne lekcije, mlohavi medijski menadžeri, izgubljeni kao Crvenkapa u nepoznatom svetu, shvate da više nema „popravki starog“ – jer rodilo se nešto potpuno novo, nikad viđeno, veličanstveno i puno divnih izazova.
I, takođe važno, ovo doživljavam kao pečat na tvrdnju da će kvalitet, osposobljen novim alatkama, dominirati informativnim prostorima.
Možda sam malo previše „nadahnut“, ali nisam očekivao da ću nešto ovako pronaći i pročitati (u 02.15 h).
Peđi i Sanji veliko poštovanje – mislim da su, predajući nam ovaj tekst, učinili znatno više nego što to u ovome času svi možemo shvatiti.
Super sto ste ovo postavili, hvala vam Pedja i Sanja!
Naletela sam pre neki dan na blogu kod Anicica cini mi se, i mada na prvi pogled deluje preostro, kao teska kao kritika klasicnih medija, u stvari apostrofira ono sto deo blogosfere zainteresovane za medije vec neko vreme pokusava da kaze – da ovo otvara ogromno polje novih mogucnosti da se poruka prenosi na nove nacine, da uradjeno bude sacuvano, da se ukine monopol na informacije i s druge strane dobije sjajna stvar direktan fidbek citalaca/slusalaca/gledalaca.
To ce podrazumevati i nove nacine rada i ekstremnu prilagodljivost i zestoku konkurenciju(gradjansko novinarstvo, blogovi, onlajn izvori unose ne malu frku onim nesigurnim iskompleksiranim i sto ne reci razmazenim pripadnicima moje profesije koji su navikli da imaju publiku pod cistoj inerciji i za staru slavu).
Ja se novog doba ne plasim, naprotiv, radujem mu se.
Uz malu opasku. Bez obzira na sve tevolucije, tektonske promene i dalje MORA nastaviti da postoji klasicna stampa u klasicnom obliku i smislu. Miris novina, zvuk listanja uz prvu kafu i neizmerno uzivanje koje taj ritual nosi mora da se izbori za mesto u nasim zivotima ;)
Nisam direktno pogođen „napadom“ Interneta na medije, jer nisam novinar, a već dugo nisam ni neki konzument štampe (eto, već sam se demantovao – nisam konzument, jer se informišem na Internetu), ali kao neko ko se bavi komunikacijom na razne načine (kao generator sadržaja, konzument, privatno i profesionalno) definitivno sam zainteresovan za sagledavanje jasnije medijske slike. Ovaj tekst umnogome pomaže u tome.
Mislim da je osnovna razlika koju Internet donosi upravo mogućnost čitaoca da „proceni verodostojnost izvora, prateći vesti do njihovog originalnog izvora“. Time se filtriraju vesti (za razliku od prethodnog perioda kad su mediji filtrirali vesti, sada vesti filtriraju čitaoci), ali i novinari – onaj ko je pošteno svoj posao radio offline, radiće ga i online, a oni drugi će se „skupljati“ na ulasku u filter… I tu se ponavlja isti princip – ne biraju (filtriraju) više mediji novinare, već čitaoci ;)
Kao što radio nije ubio štampane medije, a televizija nije ubila radio, ni Internet nikog neće „ubiti“ – samo će doneti neke nove standarde i načine funkcionisanja. Po nekim procenama (sa kojima se slažem) nestaće dnevne novine u štampanoj formi, jer, za razliku od Interneta, nikad neće moći da isprate brzinu kojom se generišu vesti. Međutim, časopisi će o(p)stati, jer oni ne „počivaju“ na izveštavanju, već na informisanju koje podrazumeva i određeni lični stav kreatora informacije, te sve to skupa ima smisla odštampati i (vrlo često) čuvati i neki duži period…
I, naravno, ono što bi trebalo da se (ali se još ne) podrazumeva – Kvalitet ostaje najvažnija vrlina. Vrlina koju poseduje i ovaj post.
Ovaj Manifest bi trebao da stoji na svakom sajtu, a naročito ga treba distribuirati svim štampanim medijima koji imaju stav da je štampana reč neprikosnovena, a svima kao kontra protiv onog stava koji je jako raširen da na ”internetu može da piše ko šta hoće” koji im pomaže da obezvrede informacije a korisnike interneta okarakterišu kao gomilu asocijalnih ludaka.
Zbog toga ovde još uvek vlada jedan strašan stav da internet informacija nema tu jačinu kao štampana informacija, da je beznačajna i najverovatnije izmišljena a samim tim je ne kači ”odgovornost” objavljivanja što sve naravno ide u korist onoga što je u komentarima već napisano.
I sad, pošto sam sklona dugačkom pisanju i što bih mogla da prokomentarišem po stavkama ovog Manifesta, u prilog njima, moram da stanem da ne bih napisala nepristojno dug komentar.
Ovakve stvari mi uz jutarnju kafu daju onaj polet – Hajmo u osvajanje sveta, otvarajte oči. Svoje oči! I filtrirajte, filtrirajte, filtrirajte, do konačnog ”izlečenja”.
S poštovanjem.
Ćuly je primetio, a ja mogu reći da se slažem sa njime da ovo nije Internet manifest. Naslov bi mogao da bude Manifest Internet novinarstva ili nešto slično. U čitavom manifestu se spominje isključivo novinarstvo i informacije, međutim to je samo jedan deo Interneta i to manji u odnosu na neke druge sfere delovanja.
Jednostavno ni jedanput nije spomenut file sharing ili vido gaming. A najveći broj korisnika na Internetu koristi upravo Internet za to. I iz tog razloga mislim da je prikladniji naslov za ovaj dokument Manifest Internet novinarstva.
Dragi prijatelji,
slučajno sam, kao pripomoć za jednu skoru konferenciju o moći uvjeravanja i novim medijima, dobio link na ovaj tekst, pa tako i na blog.
Ovo gore definitivno jest manifest, i to dobar, premda na momente ne baš sasvim jasan. (Možda je stvar u meni, a ne u prijevodu).
Htio bih samo da što više čitatelja obrati pažnju na članak 13, pogotovo na njegovu zadnju rečenicu. Kako sam ja to shvatio, i na internetu bi trebala vrijediti definicija slobode koja to jest samo ako je ograničena tuđom slobodom i vlastitom odgovornošću. Zapravo: ODGOVORNOŠĆU!
A to u mojem sustavu vrijednosti znači: napiši što god hoćeš, komentiraj kako te god volja, ali potpiši se punim imenom i prezimenom. Ja već 26 godina radim novinarski posao, živim skoro isključivo od njega, odnedavno i na webu (portal nacional.hr) i uvijek se potpisujem. Prcaju mi majku svakojaki degenerici, dovikuju na ulici, vrijeđaju i prijete, ali to sam sam odabrao kao životni poziv i nitko mi nije kriv. Čitam na portalu i komentare na svoje članke, zanimaju me reakcije, ali me vrijeđa to što svaka šuša iz zaklona svoje aninimnosti može za mene napisati da sam ovo ili ono, da sam ovakav ili onakav, i sjebati mi život na kraći ili duži rok.
Koje bi novine objavile pismo čitatelja potpisano s “Delija 666″ ili “Krumpirova zlatica1″? Ma, da je i najistinitije i najpismenije, bez ijedne utužive začkoljice, nitko ga živ ne bi odštampao! A na netu – može. I svima je dostupno i ostaje u arhivi do tko zna kad… E, to je ta odgovornost koje ima premalo i u ovom manifestu. Ako se novinar potpiše, red je da se potpiše i čitatelj koji reagira na njegov tekst. Ili, slikovitije – ako ja stajem pred semaforom kad svijetli crveno, onda, brate, stani i ti!
U nadi da će se budući manifestatori baviti i tim, po meni najvažnijim aspektom internetskog novinarstva, mašem svima s mora!
Renato Baretić
(Split, Hrvatska)
@Renato: Nije da odobravam kukavičke komentare koji si dopuštaju stvari na koje ne bi ni pomislili da ih moraju potpisati svojim imenom, ali institucija anonimnosti ima svoju ulogu na Internetu i ne bi ju trebalo ukidati ili zabranjivati. Ima i ona svoju svrhu i opravdanje.
Novine objavljuju pisma anonimnih čitatelja, tj. ne objavljuju njihov identitet. To da li ispod piše Krumpirova zlatica ili Anonimni čitatelj, nema veze. Tako da tvoja tvrdnja da nitko ne bi odštampao takav tekst ne stoji.
A što kažeš za tekstove u novinama koje potpisuju ‘investigacijski timovi’?
Trackbacks - Linkovali su ovaj post
Žao mi je, ali komentarisanje na ovom postu nije više omogućeno.
Popular Posts
O hejtu, lopovluku i internet businessu
37 komentara | 7169 pregleda Ako popričate sa bilo kime na Balkanu o korupciji i kriminalu, svi će se uglavnom složiti da je to problem N°1 i da je najveći uzrok sama državaReal Time Web i novinarstvo
41 komentara | 7084 pregleda Kada sam pre par sedmica bio u Pančevu, naletim na jednog novinara sa Radio Pančeva koji sa jedne, pomalo, arogantne pozicije počeo pričati kako oFacebook bonton
26 komentara | 6993 pregleda U poslednje vreme (kao i većina od vas) pizdim od Facebook pozivnica za razne grupe, fan strane, događaje. Kada se tu još dodaju jebeni kvizovi kojPromocija bloga na Twitteru
20 komentara | 6924 pregleda Pre neki dan me je Pedya preko DMa na Twitteru pitao za savet, kada je najbolje objaviti blog post i plasirati ga u "Twitosferu"? To mi je dalo idejuiPhone 3G u džepu
8 komentara | 6461 pregleda Posle par meseci druženja sa mojim HTC Touch Cruise, došlo je vreme za promene. On i ja smo se lepo družili i nije mi bio toliko loš. Ali sam defiŽeliš redovan sex? Pozovi RNIDS!
29 komentara | 6170 pregleda Kada vidim ovu dole fotografiju, prvo što mi padne na pamet je da je isečena sa nekog jeftinog sajta koji promoviše pornografiju i "romantične" suThe World Blogging Forum 2009 - Sa predavanja
39 komentara | 5547 pregleda Utisci sa prošlog The World Blogging Forum 2009 su se polako složili, pa kao što sam obećao, pravim mali rezime meni najznačajnijih stvari koje sZašto blog neće umreti
17 komentara | 4962 pregleda Priznajem da sam sebe više puta zatekao u poslednjih par meseci kako razmišljam o tome da je blog prevaziđen. Da idemo ka micro-bloggingu, kraćemParada ponosa 2009 - Beograd
54 komentara | 4828 pregleda U Srbiji se definitivno kratko pamti. Uz zamenjene glumce, film sa istom pričom možete prodati i više puta. Ovog puta, scenario koji se dobro prodaRikošet na Web biznis u Srbiji
20 komentara | 4598 pregleda Ovo je prvo trebao biti komentar na Eniakov post ali zbog dužine ga objavljujem ovde. Btw. ne znam uopšte zašto se ON osetio prozvanim kako je napi
RSS feed komentara ovog posta.